Nalazite se na: Naslovnica Otok Ist Povijest otoka Ista Povijest otoka Ista

Povijest otoka Ista

Email Ispis PDF
Ocjene: / 5
LošNajbolji 

Prvi put se spominje pod predrimskim, ilirskim imenom Gistum. Spominje se i pod imenima Ost, Gist, Esto, Jist, Isto. Na otoku je istoimeno naselje Ist. Kako je na otoku vrlo malo obradive zemlje, a većinom kamen, tako je ovaj otok posljednji naseljen u skupini sjevernodalmatinskih otoka. Vizitator Z. Valaresso izvješćuje 1527. da Ist ima 95 žitelja. V. Priuli 1603. navodi da na 17 ognjišta živi 59 osoba od pričesti i ukupno 100 stanovnika. Conte Ottavio Mocenigo je 1608. godine dao nalog za popis svih stanovnika zadarskog arhipelaga u kome Ist ima 5 staraca, 17 muškaraca sposobnih za rad, 27 žena, 18 dječaka i 11 djevojčica, ili ukupno 78. Od 21 obitelji koliko ih je nabrojano u tom popisu njih 14 je zadržalo prezimena do danas.


Kretanje broja stanovnika prema crkvenim podacima: 137 (1731.), 183 (1760.), 223 (1780.), 253 (1825.), 332 (1857.), 476 (1931.). Danas na Istu stalno živi 232 stanovnika, većinom starijih osoba, umirovljenika, dok ih je raseljeno u zemlji, pretežito u Zadru, 296, a u inozemstvu, prve i druge generacije, 94. Sada na Istu ima 197 kucnih pragova, od kojih je zimi otvoreno 97. Kada su se doselili u 16. st. bili su uglavnom pastiri. U ono su vrijeme držali pored ovaca i koza i stoku krupnog zuba, što se spominje u knjizi bratovština. Malo po malo počeli su krčiti šumu i dupsti zemlju za vinograde i za sadnju grahorica i krumpira. Kako je kamena više od zemlje to su vrtici mali a suhozidi, mocire kako ih ovdje zovu, veliki i široki. Nekad je i to bilo nedovoljno pa se na sredini vrtova pravila gomila kamenja. Gdje je god ravniji teren, tu se krčilo i dublo,pa je cijeli jugoistočni dio zvani Priko bio obrađen.


Sve do početka 19. st. živjelo se od ove škrte zemlje. Jedini proizvod koji se prodavao bilo je grožde i sir, a dobilo bi se toliko da bi se podmirile potrebe za kruh, većinom kukuruzni, ulje, jer su masline slabo rodile uslijed posolice, petrolej za rasvjetu i za sitne potrebe. Cijeli otok bio je u vlasništu zadarske obitelji Lantana, a kasnije prodan obitelji Orazzio De Ponte. Išćani su kao kmetovi obrađivali zemlju, sjekli šumu i plaćali u naturi desetinu prihoda gospodarima. Otok su otkupili tek u drugoj polovici 19. st.


Ribolovom su se malo bavili, u početku tome nisu ni bili vješti, a nedostajalo je i sredstava. Ono malo lovilo se sa obale, jer čamaca nije bilo. Tijekom 19. st. počeli su ploviti brodovima na jedra austrougarske mornarice po cijelom svijetu. Bio je to težak i pogibeljan život, ali ih je borba za život i bar nekakva zarada na to prisiljavala. Time su proširivali svoja znanja i počeli stvarati svoju flotu. U prošlom stoljecu su bili vlasnici slijedećih brodova: Achille Marijana Mazarovića, Amalia Ivana Babajko, Azzardo Marijana Komaća, Bella Angelina Vicka Smoljana, Božja providnost Grge Kozulića, Dio provede Mihe Kozulića, Hvali Boga Filipa Segarića, Luiggi Ivana Mazarovića, Margheritta Hijacinta Mazarovića, Maria delle Grazie Ante Kozulića, Mariano Šime Mazarovića, Napried I i Napried II Mate Komaća, Nuovo Luiggi Ivana Mazarovića, Otac Šime Dinka Kozulića,Rondello i Rondelinna Ivana Kozulića, San Giusto Mate Mazarovića, San Nicolo Šime Gojdanića, San Rocco Šime Kozulića, San Simeone i Serafino Tome Segarića, Sokol Ivana Gojdanića, Traghetto Filipa Segarića. Ovim brodovima su plovili Jadranom od Trsta do Boke Kotorske. Prevozili su razne terete, većinom drva. Sve su to bili trabakuli i bracere pogonom na jedra, bez motora. Osamdesetih godina prošlog stoljeća počeli su ići u emigraciju, unda, kada se utvurila Merika. Tada je to bila Južna Amerika, Čile, Argentina i Urugvaj. Do tamo bi se putovalo brodovima na jedra iz Trsta, s plaćenom kartom. Tamo su radili proste poslove na kopnu ili opet plovili obalom i rijekama. Na jug su plovili sve do Ognjene Zemlje i dovažali ovcu i vunu u Čile. Vraćali su se s ušteđevinom poslije desetak, dvadesetak godina kući ženama koje su ih vjerno čekale. Neki su tamo i ostali te osnovali obitelji. Novcem zarađenim u Južnoj Americi gradili su nove kuće i proširili selo, pa je u tim godinama sagrađeno 19 kuća prizemnica i 6 kuća katnica. Selo se proširilo i produžilo van kapelica koje su ga prije omeđivale. Početkom dvadesetog st. zarada je postala veća u Sjevernoj Americi pa su se i orjentirali i na SAD. Radili su u rudnicima Colorada, tamo i stradavali, ali uvijek su se vraćali doma na otok. Nešto tako zarađenim kapitalom, a nešto posudbom povratnika iz drugih otoka, narocito Oliba, stvorili su jaku flotu trgovačkih brodova, motornih jedrenjaka. Između dva svjetska rata imali su najveću flotu male obalne plovidbe na kojima su plovili Išćani i pomorci susjednih otoka po Jadranskom i Sredozemnom moru. Za nabavku ovih većih brodova je trebao i veći kapital pa su se udruživali i bili skupni vlasnici. Oblik ovog suvlasništva bio je na karate, dioba na 24 dijela. Rijetko je bilo vlasništvo broda samo u jednoj osobi, pa i oni koji su to mogli biti radije su bili suvlasnici u više brodova, radi manjeg rizika od havarije ili potonuca broda. Na Istu je u Lučkoj ispostavi, koja je u funkciji još od prošlog stoljeća, pa i danas, bilo upisano dvadeset brodova, a neki su se upisivali i u drugim lukama. Svi brodovi koji su u ratu ostali čitavi, nakon rata su nacionalizirani i oduzeti vlasnicima, a svi pomorci su nastavili ploviti, sada na državnim brodovima. Time je uništeno sve što se dva stoljeća stvaralo. Pedesetih godina im je omogućena plovidba na stranim brodovima i na jahtama Azurne obale Francuske, za što su se specijalizirali, i još plove. S vremenom su počeli tamo kupovati stanove, pa već ima dosta Išcana koji tamo žive.


Odlazak u Ameriku, plovidba brodovima po cijelom svijetu, zarada od vlasništva brodova, omogućila im je viši standard od stanovnika susjednih otoka. Išćani su poznati po racionalnom ponašanju, štedljivosti i međusobnom pomaganju, jer su prema veličini naselja i rodbinskim vezama skoro svi povezani.


Podmorje otoka sa puno malih nenaseljenih otoka i otočića nekad je bilo vrlo bogato ribom. Ovdje su bile najbolje pošte za ulov male plave ribe pa je Ribarska zadruga osnovana još na početku stoljeća, a djelovala je i nakon drugog svjetskog rata. Više ne postoji. Ukinuta je i otkupna stanica riba , a ono nekoliko profesionalnih ribara ribu šalje redovnom brodskom vezom u Zadar. Od turizma živi samo nekoliko porodica, iako prirodnih uvjeta za to ima. Sa južne strane je velika uvala Široka, pristanište linijskih brodova, i prirodni zaklon za mnogobrojne jahte koje se ljeti tu skupe. Organiziran je i privez i pružanje drugih usluga. Ljeti na Istu rade četiri restauranta čija je ponuda među nautičarima na daleko poznata po dobroj i svježoj ribi. Bude otvoreno i nekoliko caffe barova. U maloj uvali je prekrasna pješčana plaža različite dubine koju jednako koristi domaće stanovništvo kao i turisti.
Čitaonica Ljudevit Gaj je osovana na početku 20. st. ima priličan fundus knjiga, i djeluje do danas. Osnovna škola osnovana 1881. godine radi i sada kao odjel Osmogodišnje škole Zadarski otoci, ima 10 ucenika i dvije uciteljice (podaci 2003?, trenutno je nažalost zatvorena zbog nedostatka učenika)


Početkom 17. stoljeća je sagrađena crkva sa zvonikom posvećena Svetom Nikoli, zaštitniku pomoraca i ribara. Ostaci ove crkve se vide na starom groblju. Ist je bio kapelanija župe Zapuntel, od kuda je i dolazio svećenik služiti misu. Sve do 1700. godine su se sve matice vodile u Zapuntelu, a tamo su se i zakopavali umrli Išćani. Tek 1728. godine je Ist postao samostalna župa. Od naseljavanja do danas bio je 41 svećenik glagoljaš rođen na Istu. Postojale su bratovštvine Svetog Nikole i Svetog Sakramenta. Svi podaci o bratovštinama i evidenciji pricešćenih i krizmanih vodile su se glagoljskim pismom i sve je sačuvano. Nova velika vrata od klesanog kamena i odvojenim zvonikom sa dva zvonika sagrađena je 1856. a potpuno obnovljena 1900. godine. Na pet prozora postavljeni su vitrai akademskog slikara Josipa Botterija. I ona je posvećena Svetom Nikoli Putniku.


Na vrhu brda Straža je 1865. sagrađena, a 1928. proširena crkva Gospe od Zdravlja. U ovoj se crkvi se dva puta godišnje slavi sveta misa, 21. studenog na blagdan Gospe od Zdravlja i kao zavjet 5. kolovoza, na blagdan Gospe od sniga. Baš na ovaj blagdan, u srcu sezone, se na brdu skupi mnoštvo naroda. Pri vedrom pogledu je prekrasan pogled na sve sjeverno-jadranske otoke od Učke do Kornata. Mještani su svojim prilozima i ovu crkvu pred sedam godina temeljito obnovili.
Ist gravitira Zadru, kao administrativnom središtu, pružanju medicinskih i drugih usluga i kao najbližem većem gradu. Jednom dnevno je povezan brodskom linijom, pa je sav putnički i teretni promet usmjeren preko Zadra.
Zadnja izmjena ( Subota, 06 JUNE 2009 20:48 )